IMTFC - posvećen najvećoj balkanskoj zvijezdi.
In Memoriam Toše Fan Club
.

Sva događanja pratite samo na tose.bloger.hr i na našoj Facebook fan stranici.

Bloger.hr ugasio svoju uslugu za korisnike izvan Hrvatske 
1. listopada 2014. godine.

Nakon tog razdoblja korisnici izvan Hrvatske neće moći urediti svoje blogove.
Blog
četvrtak, veljača 27, 2014
Sonja Aleksoska Nedelkovska, novinarka s dugogodišnjim iskustvom u redakciji dnevnog lista Dnevnik, autorica je biografske knjige Ovo nije kraj posvećene Makedonskoj legendi Toši Proeskom.



Sonja je na mnogo načina povezana sa Tošom, od novinarskog posla u zabavnoj redakciji, ali i kao žena kojoj je Toše otpjevao svoje najlepše pjesme. Sonja je supruga tekstopisca Ognjena Nedelkovskog, koji je napisao neke od najlepših tekstova pjesama koje je otpjevao Toše, a čije se pjesme nalaze na albumima Nekade vo nocta, Sinot Božji, Dan za nas... i koji je napravio prepjev pjesme Kruševo na makedonski jezik. 

Kakve su emocije bile da se piše knjiga za jednu od najvećih legendi glazbene scene imajući u vidu, da niste bili samo profesionalno, već i privatno povezani?

Kada sam vidjela vaša pitanja ponovo sam se uznemirla i počela plakati. Ne lažem. Grijeh je ako sa suzama želiš da privučeš okolinu. Grijeh je ako su one maska za unutarnje porive pune frustracija i loših misli. Tuga me nikako ne ostavlja. Najsretnija bi bila, da je on sada među nama, i da ja kao svi moje kolege trčimo po eksluzivne vjesti vezane za njegovu karieru.

Kako bi htjela da ga nakon završetka nekog njegovog koncerta, zagrlim i po stoti put mu kažem "Zlatno djete, tvoje pjesme ponovo su me podsjetile na ljubav sa Ognjenom" a Toše na to slatko da se nasmije. Od prvog trenutka kada sam počela pisati knjigu, prisjetila sam se svih zajedničkih trenutaka, koji su bili u prvim godinama njegovd karijere jako česti.

Oddala  sam od srca sve uspomene do najsitnijih detalja. Ali napisala sam one koje bi  Toše želeo da napišem. Do sada ove uspomene su grejale moju dušu. Od sada ču se pitati, kako sada  da popunim tu prazninu?

Kako je došlo do ideje a zatim i do samog koncepta za knjigu?

Ideja je bila od Tošine obitelji. Beskrajno sam im zahvalna za povjerenje i suradnju. Tošina sestra Dori širom mi je otvorila vrata njezinog doma. Kopala sam po njenim ranama, a ona je to dostojanstveno izdržala. Sa prigušenim plačem, sa satima iskrenog pričanja od srca, bez trunke kalkulacije za svoga brata. Zar može da postoji tako velika ljubav između brata i sestre? Može, bila sam svjedok te ljubavi između Dori i Toše. Koncept knjige je moj. Dugo vremena sam se pitala, kako da obilježim bitnije trenutke njegove karijere, a da to bude čitljivo i interesantno. Da ne bude patetično i suhoparno. Tako sam se odlučila da uključim suradnike i sve ljude koji su bili uključeni u njegov život u više segmenata.
Ja sam skupila njihove izjave u jednu iskrenu, emotivnu, jednostavnu ali snažnu priču za Tošu.

Dali je bilo teško doći do materiala za Tošu, i svakako do sugovornika?

Ne. Svi momenti karijere su mi zapisani duboko u sjećanju. Za djetinstvo saznala sam mnogo od njegove obitelji. Zahvaljujem svima koji su objeručke prihvatili moju ponudu da budu sugovornici. Izvinjavam se svima od prvog do zadnjeg kojima sam razbudila uspomene i prouzrokovala im suze i knedle u grlu.



Koliko su bile spremne kolege i estrada za suradnju i podjelu sjećanja?

Nikome nisam sugerirala kako će tko govoriti. Kad bih to napravila, niko ne bi ni prihvatio moju ponudu. Samo za jedno sam sugerirala: Što i da kažetu neka prikažitu Tošu kako osobnost. Niti mi je tko od Tošene obitelji postavio ograničenja u mom izboru sugovornika. Moram napomenuti da sam  imala veliku pomoć od Tošinog zeta Slavena Risteskog. On mi je dao mnogo stvari. Osobno me je odveo do svih centara ranijih jugoslovenskih republika i omogućio mi boravak i što je najbitnije, susret sa tamošnjim sugovornicima. Otkrio mi je mnogo interesantnih trenutka iz Tošinog života i upozorio me na neke bitne trenutke.

On je bio odgovoran i za sam izgled knjige. Kako predstavnik porodice zalagao se da napravi najbolje za Tošu. Zato je knjiga zako u luksunom izdanju. Cijeli mjesec nije izlazio iz dizajnerskog studia dok nije napravio najbolji izbor fotografija.

Dali mislite da je u ovoj knjigi rečeno sve o Toši? Ima li mjesta za nastavak?

Ne, ima mnogo ljudi koji imaju svoje uspomene vezane  za Tošu, a nema ih u knjizi. Ima trenutaka u karijeri, koncerata i nastupima koji isto tako nisu zabilježni u knjizi. Ovo nije kraj, samo ime govori, ma još puno toga da se piše o njemu. Želim od srca, da svako naredno izdanje bude bolje.

U mnogim biografijama zvijezda, pored lijepih trenutaka opisane su i njihove tamne strane, svakako je i Toše bio običan čovjek. Dal ima nešto u tom smislu što do sada nismo znali, da nije samo u superlativima? 

Nikada me nije odbio za intervju. Nikada mi nije spustio slušalicu. Nikada nije ignorirao moju poruku. Nisam ga zvala često, ali uvjek mi je bio dostupan. Uvijek je bio korektan i kulturan prema meni. Za koju tamnu stranu ja da pričam? Moji sugovornici ništa loše nisu rekli za njega.

Koji deo pisanja vam je bio najteži?

Knjiga počinje i završava snom. Ljudi koji me dobro poznaju, znaju da imam razvijeno šesto čulo. A snovi su bili povod za mnogo značajnih odluka u životu. Za nekoga ovo je čudno, neozbiljno, mistično, degutantno... Za mene je normalno. Posljednje tri stranice sam pisala tjedan dana. Mučila me pomisao kako da knjigu završim? Dali da spominjem taj koban dan?

Bilo je četiri ujutro i u jednom trenutku obratila sam mu se u mislima: "Gdje si sada da mi kažeš, što da napravim, što da napišem" . Zatim sam utonula u san. Toše mi se pojavi i reče mi: "Zar ti nisam rekao da ću se vratiti, da vidim knjigu? Kakva će mi biti fotografija na naslovnoj korici"? Umjesto knjige dala sam mu napisano. Pogledao je i odgovorio mi: "Naziv mi se baš i ne dopada i počne da se smije, zatim nastavi: "Samo dvoje mi je bitno. Nemoj pisati da sam umro. I još nešto, jako mi je bitno kako si me opisala kao osobu". Dali u tim trenutcima proradi fluid, ili moja specifična povezanost sa nekim drugim svijetom ili energija, nije ni bitno.

Dali će knjiga biti izdana na srpskom ili engleskom jeziku?

Ne znam. O tome će odlučiti  Fondacija Toše Proeski koja stoji iza biografije Ovo nije kraj. Koji su dali sve od sebe za ovo idanje. Nadam se da će se knjiga, u koju sam unjela mnogo ljubavi i suza, sviđati čitateljima. Svakako očekujem i kritike. Priznajem da ću plakati kada ih budem slušala. Nadam se, da će se na mom licu pojaviti i osmjeh, bar za neku ljepu riječ.

vistina.mk / tose.bloger.hr

tose @ 20:50 |Komentiraj | Komentari: 39 | Prikaži komentare
FB grupa
Facebook
facebook.com/imtfc
Izdvojeno
Obavijest
Nema zapisa.
Trenutno vas je...
IMTFC & F na
 Facebook fan page IMTFC & F Twitter fan page YouTube canal - IMTFC & F
Kontakt
IMTF kontakt i radio
Broj posjeta:
Brojač posjeta
1529590
O nama statistike
In Memoriam Toše Fan Klub (IMTFC & F) posvećen je pokojnom makedonskom pjevaču i velikom humanitarcu, Todoru Toši Proeskom. Osnovan je 18. listopada 2007. godine, samo dva dana nakon tragične nesreće u kojoj je život izgubio makedonski slavuj. Kasnije se fan klub proširio na forum... Zadaća fan kluba je: Čuvati lik i djelo Toše Proeskog i okupljati njegove fanove ma gdje bili. Naš slogan je:

Od smrti te nismo mogli čuvati,
čuvat ćemo te od zaborava!

Vaš IMTFC & F

Poruka
Exkluzivno za In Memoriam Toše Fan Club!

Tošina menadžerica gopođa Ljiljana Petrović:
Iako me na svako putovanje u Hrvatsku prati tuga, vi mi uvijek izmamite osmijeh na lice i sreću u očima kad vidim sa koliko posvećenosti čuvate sjećanje na mog i vašeg Tošu. Riječi zahvale ne postoje samo moja ogromna ljubav prema vama i uvijek tu za vas kad vam trebam.
SO LJUBOV , LJILJA NA TOŠE

O nesreći govore...
O nesreći govore:

Georgijevski, vozač Touarega "Ničeg se ne sjećam i nikad se ne želim sjetiti"

Zoran, prijatelj pok. Toše: "Uvijek sam sjedio na baš tome mjestu na kojem je poginuo"

Zoran o nesreći kraj Nove Gradiške: "Da sam išao sa njima na put, Toše bi možda bio živ"

Andrijana Budimir, Tošina djevojka "Čuvajte mi Đoleta. Izgubila sam ljubav, ne želim i prijetelja"

Prijatelji o trenutcima nakon nesreće: "Na Tošinu se laptopu vrtio film koji je gledao tog jutra"

Georgij Georgijevski u bolnici: "Čuo sam se s majkom i ona će biti uz mene na putu kući"

Toše Ilijev, dječak kojem je Proeski spasio život: "Toše, ti si mi dao život, kako da ga ja vratim tebi?"
 
Index.hr
Nema zapisa.